Bez prijatelja je i najači čovjek nesiguran.
Latinska poslovica
Tko prijatelja nađe našao je blago.
Biblija
Rana koju ti zada prijatelj nikada ne zacjeli.
Kineska narodna
Svatko je sam sebi prijatelj; svatko je sam sebi neprijatelj.
Gita
Prijateljtvo je jedna duša u dva tjela.
Aristotel
Prekinuti prijateljstvo je kao prekinuti konac:
može se nastaviti, ali čvor ostaje.
La Rochefoucauld
Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja.
Martin Luther King
Pravo prijateljstvo nastaje onda, kada šutnje između dva čovjeka postanu prijatne.
Koontz
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.
Hubbard
Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.
Ezop
Prijateljstvo je najteža stvar za objasniti. To nije nešto što se uči u školi, ali ako nisi naučio što je smisao prijateljstva, uistinu nisi ništa naučio.
Ali
Prijateljstvo kao i ljubav- Trudom se dobiva.
*Anonimus*
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene i budi moj prijatelj.
Albert Gamus
Svaki naš prijatelj jedan je svijet u nama, svijet koji se vjerojatno ne rodi dok se prijatelj ne pojavi... Tek tim susretom rađa se potpuno novi svijet.
*Anonimus*
Moji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.
Hellen Keller
Većina ljudi dođu i odu iz tvog života. Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u tvome srcu.
*Anonimus*
Prijateljice imaju veće telefonske račune nego što ih imaju holivudski bogatuni.
Brown
Smatram da u prijateljstvu postoji trenutno prepoznavanje- neka vrsta ljubavi. Njemu je potrebna samo rijaeč, dodir ruke, a odlazak je gubitak, blaga bol... A nada uvijek ostaje s nama.
*Anonimus*
Naše je prijateljstvo poput dvorca od pjeska: teško ga je izgraditi, lako uništiti, prekasno obnoviti.
*Anonimus*
NEDOSTAJEŠ MI.... TO JE ONO ŠTO OSJEĆAM.... NEDOSTAJEŠ MI....
...i Ovo vrijeme dosadno, nije mi naklonjeno.... Treba mi sunce... Treba mi nešto novo.... Treba mi da te skroz zaboravim, u sjećanja ubacim.... Zašto te moram susretati- jer buica opet krene, kiša opet pada, misli same teku, kada te ugledaju...
Ne mogu reči da mi ne nedostaješ, nedostaješ mi... neki dan više- neki dan manje... ~Ovisno o vjetrovima koji pušu~
Još uvijek te se sijetim, onako usput, prolazno, dok nešto radim,
dok pričam s ljudima... Al valjda će i ta faza proči,
jer nisam ja više zaljubljena mala djevojčica...
Sada sam onako ne zaljubljena (ne potpuno),
nije mi ni srce ranjeno (ne potpuno),
jednostavno te se sjetim- kako nam je bilo lijepo...
i željela bih vrijeme vratiti, da sam ponovo u tvom zagrljaju...
Al nisam- moj osjećaj je kratko trajao...
Petrica..........
P.S.- Zašto mi neki ljudi vole stvarati probleme.......
All I want to say is that 'I miss you' (valjda tako treba to zvučati
Ovo predblagdansko raspoloženje i mene je zahvatilo
Sve je šareno, obojano, veselo...
Ljudi kupuju, stavljaju kuglice na bor, uređeni trgovi...
Sve je tako lijepo, toplo, toplo oko srca...
Radujem se darovati svoje voljene... Stvarno se radujem...
Kažu mi da malo pretjerujem sa svojim uzbuđenjem, ali ne marim za to...
JA STVARNO UŽIVAM
Ne mogu reči da sam ga zaboravila, jer nisam...
Još uvijek mi je u srcu, ali ipak manje...
Jer zapravo nije me povrijedio...
A uostalom, biti će ih još koji će proći kroz moj život...
Još malo mi nedostaju poruke, i onaj osjećaj, ali sve je uredu,
jer sam u srcu sretna, jer sam u srcu samo jedna trinejstogodišnjakinja koja nosi ljubav u očima,
i zrači optimizmom...
Eh... kako ovo trinaestogodišnjakinja zvuči normalno, ali uskoro ćese to promijniti i onda ću govoriti
čestrejstogodišnjakinja- Kako to zvuči odraslo...
Da ne duljim, svi vide da sam sretna i da još malo u mom srcu ima njega, ali samo malo...
Pa... Svemu jednom dođe kraj... Pa došao je ponovo kraj mojoj ljubavi s nekim...
Još kao da nisam ni svjesna što se dogodilo, ali polako shvačam...
...Žao mi je... Voljela bih da je duže trajalo... Voljela bih da ga mogu odmah zaboraviti,
ali ne mogu... On me boli... Svi lijepi trenuci (koji su me tako veselili) sada su bačeni u ladicu...
Kaže se:'Daleko od očiju, daleko od srca'... Jest, ali meni već nedostaje....
Nedostaju mi one poruke u pol noći 'jesi li budna'... Nedotaje mi onaj osjećaj kada prođem pored nekog da zadrhtim...
Nedostaje mi taj divan osjećaj Zaljubljenosti...
Da, vjerojatno ću se ponovo zaljubiti, ali sada sam ponovo sama, nisam povrjeđena, nego razočarana...
Očito se to moralo dogoditi,
a sada slušam razne priče o njemu, i razne tračeve (ne vjerujem im, ali me peska to što čujem)...
Ne vjerujem onima koji su do jučer bili protiv mene...
Shvatila sam da sam već jako dugo sretna... Da mi je život super...
Imam sve što želim i trebam...
...Opet bih skakala od sreće...
Kada vidim "nedostatke" koje bih trebala imati, a što nemam, samo se sjetim svega što imam i sretna sam..
... Jer što mi više treba- NIŠTA!
Živim život jedne obične djevojčice kojoj se ponekada žuri odrasti,
a ponekada tako uživa kada se ponaša kao djete...
Što bih još trebala reči, od sreće ne znam što ću... Umorna sam priznajem imam puno obaveza... Puno- previše...
Ali ne smetaju me te obaveze, jer uživam u njima...
Više me ne smeta toliko nepravna, jej mi to toliko smiješno nekada izgleda...
Jako, jako, jako sam sretna, mogla bih skakati, a u prikrajku negdje još uvijek volim nježnost, još uvijek se iscrpim i treba mi pažnje, jer to sam ja...
Za sebe bih mogla reči da sam zaljubljena??? i jako nježna...
P.S.- A možda ta energija nije samo ovako došla, možda je to ipak zbog mog zaljubljenog stanja posljednjih dana..
Sve se to dogodilo na putu za ludilo... Srce mi se opasno u tebe zaljubilo...
... Mislim da se mala, plava ZALJUBILA...
al to je tako čudan osjećaj kojeg se ona ponekada boji,
boji se da nebi ostala povrjeđena (kao par puta do sada)...
boji se tog osjećaja...
I SRETNA je... PRESRETNA.. Osjeća se kao na oblacima...
Vjeruje mu, vjeruje mu da nije kao ostali i vjeruje njegovim poljubcima...
Nada se da će osjećaj biti duži, da će se duže osjećati kao na "oblacima"...
Sve mi ide... Barem mislim.. U svemu vidim smisao...
Kako sam sretna...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Mogla bih skakati, sve bih mogla.. Jer stvarno ovo sam prava ja.. Ovako živa, ovako zaljubljena...
Ovo je super... Nadam se da ne ću samo prebrzo pasti, da se neću poskliznuti i opet ostati onako, povrjeđena...
Ne želim ipak da se previše zanesem i da trosnem, jer meni treba dugo da se oporavim, pa bolje je možda da se suzdržim, ali ne mogu... Moja energija obasjava i druge, a ne samo mene... JJJJJ kako sam sretna.
Ne mogu dalje pisati, jer sam presretna, pa da idućeg javljana vas pozdravljam (nadam se da će i sljedeći post biti jednako sretna kao i ovaj)...
Ponovo sam sretna, zapravo shvatila sam da mogu lako biti sretna,
malo je potrebno za moju sreću...
Dovoljan je jedan lijepi pogled, zagrljaj, lijepa riječ, razgovor... Dovoljan je mali znak pažnje da ja budem sretna.
I ja sam sretna, upravo sada u ovom času i jučer sam bila i prekjučer... Jako sam sretna ovo ljeto, jer sreća je blago ona ispunjuje i ona osvježava duh.
Kraljevstvo sreće leži u tvojim mislima i osjećajima. Kako misliš, kako misliš tako ćeš se i osjećati.
*Anonimus*
Iako ne mogu reči da mi je sve bajno i krasno svejedno sam sretna. Na početku ljeta sam plakala, ali danas više ne, danas me samo zna uloviti trunčica žalosti... Zbog propalog prijateljstva sa mojom prijateljicom Danielom. Uvijek sam se trudila oko tog prijateljstva, ali krenulo je nizbrdo. Ne želim više ja biti pokretač tog prijateljstva, odustajem, a čini mi se i ona.. Iako mi je žao još jednog propalog prijateljstva u kojeg sam ja pokušala uči dublje, naučila sam i stekla još jedno novo iskustvo, još jedan gubitak, ali učim na svojim greškama i propustima, i sada sam još jača i još sretnija....
Možda je život kriv, možda je sudbina htjela da zavolim smeđe oči koje zavoljeti nisam smjela! A sada se nadam, nadam se da ćeme smeđe oči opaziti...
Možda mi se opet vratila inspiracija za pisanje..
.. Možda će ovo biti još samo jedan od pokušaja da napišem ono što mislim,
a zapravo ni sama nisam sigurna što osjećam, koga volim, što želim...
Jedino što znam je da sam relativno zaljubljena, da volim svim srcem (kada volim)
i da nisam sigurna što upravo osjećam...
Znate li onaj osećaj malo bi malo ne bi?
Znate li onaj osjećaj kada ste sretni jer sve stoji, jer se sve odvija normalnim tokom?
ni pre brzo ni pre sporo
Znate li osjećaj kada se super osjećate, ali u jednom trenutku se zapitate 'Hoću li napokon dobiti svoju šanski na njega' ?
I drago mi je što sve stoji što mi je on za sada samo prijatelj, što mi je podrška kada mi je teško, što kada dođem na komp imam s kim razgovarati, drago mi je da me on razumije, ali... Možda tražim previše, ali zaista se ponekada zapitam sve gore navedeno i pitam se hoće li ikada on postati nešto više... Nešto što ću moći zagrliti bez sustezanja da mu je krivo, da mu to ne odgovara... Iskreno se nadam da hoću
Rijetko kada znam ovako čekati, biti zadovoljno što sam SRETNA i što smo samo prijetelji, rijetko kada mi se dogodi da još nisam odustala, ali sretna sam s čekanjem. Sretna...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Iskreno se nadam da ću uspijeti... Uspijeti uhvatiti zvijezde i ponovo spavati čvrsto na oblacima Iskreno se nadam... Sretna sam... Možda moje prijateljstvo i ne će završiti možda samo od najboljeg postati dobro prijeteljstvo dvije prijateljice... Sretna sam što i ja sudjelujem u mnogim stvarima, što se veselim, što biram i što i danas imam trening i nije mi teško ići
P.s.- Ostavljam vam lijep pozdrav i lijepo se zabavljajte preko ljeta. Dva smajlića su preuzeta sa opp-a.
ŠtO dA KažeM KaDa sE osJeĆaji MjenJaju, A sRce ne ZnA što će... KoGa dA sLUŠa KoGa Da voli... kOmE dA VJEruJe.. Čemu dA se nada...
Bok...
Puno se toga promijenilo od kako više ne idem po blogovima, od kako više nisam u ovome 'virtualnom blogerskom svijetu'. Jednostavan razlog zašto više ne pišem je taj što mi se neda. Neda mi se objašnjavati moje osjećaje koji su posljednjih mjeseci super.. Sretna sam... No uvijek se pojavi mala trunčica tuge, pa evo pojavila se i pred tjedan dana. Nisam htjela da u moj svijet uđe ponovo, ali je... I eto još uvijek stojim i sretna sam, još uvijek se radujem malim stvarima i još uvijek sam ona ista JA. Želim gledati pozitivno, onako kako bi trebalo nalikovati djevojčici kao ja, ali teško mi je gledati u daljinu vidjeti kako se raspadaju sitnice... Kako se raspadaju velike i meni važne stvari... Kako se pomalo raspada jedno prijateljstvo... Jako je teško ništa ne poduzimati i biti veseo- JAKO TEŠKO... Žalosna sam zbog situacije u kojoj se nalazim, ne mogu biti podrška, ne mogu biti ljuta, ne mogu razumijeti, jedino što mogu je povući se u sebe i biti razočarana...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
PROŠLOST:>
Mnogo sam puta pogriješila u prijateljstvu, u velikim i pravim prijateljstvima, poput jednog mojeg prijateljstva koje je trajalo 9godina, a onda smo oboje zabrljale.. Udaljile se i bilo je gotovo, sada ta prijateljica više nije dio mojeg svakodnevnog dana, pa čak ni mjeseca, ona je samo sjećanje, ona sada ide u drugu školu i puno se stvari promijenilo- Ona i ja smo se promijenile... Nakon tog prijateljstva imala sam drugo prijateljstvo koje je trajalo godinu dana i smatram da smo obje za kazale tjekom ljeta. Ne žalim pretjerano za tim jer bilo je lijepo, lijepo koliko je moglo biti...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
SADAŠNJOST:
Gledam u daljinu i vidim- vidim kako se pomalo ruši još jedno prijateljstvo... Ali nekako osjećam da ja tu ne mogu ništa... VUK MIJENJA DLAKU, ALI ĆUD NE... I koliko se god ja trudila znam da ne će biti bolje... a ona ni svjesna nije koliko sam se žrtvovala zbog nje, za nas... Al ta moja prijateljica ni ne zna koliko je meni teško, koliko mi je žao i misli da sam LJUTA, da sam LJUBOMORNA... a nisam... Žao mi je nje, žao mi je i sebe... Kamo ću... Nemam s kim... Očito mi treba odmor, treba mi utjeha... Imam je, ali htjela bih se rasplakati pa da bude bolje, htjela bi da i ovo prijateljstvo potraje barem 5godina... Voljela bih da moje riječi ne idu u prazno da i moju prijateljicu zanimaju... Da ju ne zanimaju samo ONI
Nadam se da će biti bolje... da ćemo potpisati primirje, na neko vrijeme, da ćemo i ona i ja se početi drugačije ponašati, ali kako... Kako kad je njoj to normalno ponašanje... (svađam se sa sobom i borim sesa osjećajima, borim se da ne zaplačem i da... Borim se srcem i sa zdravim razumom, borim se sa mojom ljubavlju i mojom razočaranosti) LJUDI IMAJU SRCE I OSJEĆAJE- POŠTUJTE TO!!!!
Pozdravlja vas: -mala, plava, sretna, pomješanih
P.S.- Sliku sam našla na jednom forumu i zajsta ne znam čija je (moja nije) ali prelijepa mi je pa sam je stavila i odnosi se na mene. Ljubom... Da zaljubljena sam, ali ponovo ne će biti uzvračeno... hih gotoa škola. Napokon!!
Pogledajte i uživajte u toj milini koju nam pružaju psi...
P.S.- Ja sam super, nekada malo bolje, nekada lošije... Ali mogu reči da sam zadovoljna svojim životom. Neke stavri moram riješiti, ali budem, jer TU SAM DA RASTEM.
Hm... Oh pa da priznajem- vi ste me nagovorili...
Da, da nagovorili ste me da se vratim opet u ovaj svijet...
Svijet blogova...
Danas sam iznimno sretna...
(kao da nisam bila prije)...
... Sretna i ne zaljubljena...
...Koliko god mi to bilo čudno,
uspijevam...
Ali ipak u srcu mi je jedan dečko, jedan sladak dečko...
Ali idem sa pesimizmom (se to tako kaže )...
...Ne vjerujem da će iz toga nešto niknuti, ali meni nije potrebna takva ljubav...
...Meni je potreban osmijeh, lijepi sunčani dan, mali znakovi pažnje, malo ljubavi, mala šalica prijateljstva i
... još samo nešto: "kada se probudim da zaključim da sam lijepa"...
Zamislila sam se:
Svi kažu sreća je u tebi, ali koliko ona samo ovisi o samome tebi?
Imam svoj stav, ali zaključite sami.
<font size=1>-mala plava, sretna-
P.S.-
franita
blog ti je stvvarno odličan kad sam čitala sve šta si pisala,totalno san se rasplakala -stvarno znaš lipo pisat i predočit kako ti je.....
Ovaj sam komentar dobila i jako me razveselio...Drago mi je da se uspjevate nači sa mojim mušicama u mojoj glavi... No... Sada mi nešto prolazi glavom...Koja slučajnost...Ma nema veze
I da...
Shvatila sam da mogu biti sretna jedino, ako su oko mene ljudi koji su zadovoljni...
Zadovoljni sa mnom, zadovoljni sobom....
Jedino tako se mogu sama osjećati sretnom,
jer ja ovih mjeseci to i jesam....
Nikada se nije zamarala kakav će dojam ostaviti
Odlučila sam ne ću pokušavati ostaviti drugi dojam,
neka se vidi, da ne znam glumiti,
jer jedino tako možemo upoznati nekoga iskreno...
...U mojoj glavi su se počele slagati koskice...
Polako...
... To mogu jedino kada sam seretna...
... I pred neki dan jedna je kockica uzdrmala cijelo brdo..
Ali ja sam jača od toga...
Moja sreća je jača od jedne kockice,
zato sam sretna.
Dal vam se zna dogoditi da pazite na koju ćete nogu se ustati,
al koliko god pazite, dignete se na lijevu?
Dal' vam se dogodi da negdje idete i šećete i onda vam padene na pamet neka sasvim čudna i nepotrebna misao?
Dal' vam se ikada dogodilo da vam je dan 'D', a i svima oko vas?
Dal' vam se dogodilo da nakon svega se iskreno nasmijete?
Jel vam se ikada dogodilo da jednostavno poželite sjesti u neki kut da vas nitko ne vidi?
Dal' ste nakon svega toga sretni?
Pa ovo bi trebao biti kao neki uvod u današnji moj post. Naravno post je popraćen mojim osjećajima. Sretna sam nakon svega što mi se dogodilo... do sada. Hm... mogla bih to nazvati još jednim napornim danom u školi... Al' onda to ne bih bila ja. Ne bih bila ja kada u svemu tome nebi našla nešto dublje.
Kada sve kao za inat krene po zlu,
dignem glavu visoko- najviše.
Ko' da su najljepše pjesme za mene pjevane,
nedam se stisnem zube ko da je sva snaga vjetra u mojim rukama,
od srca smijem se kad je najteže..
Nina Badrić- pjesma
Da, shvatila sam kako sam nepromišljeno postupila pred kojih 4mjeseca... Čudim se baš tome što sam to tek danas shvatila. I tek danas mi je to postalo jasno... Tek danas sam razočarena na sebe i na ono što nisam trebala napraviti... Ali jesam... Daniela je rekla: "Nisi ti kriva, tvoja znatiželja je". Tome sam se najiskrenije nasmijala.... Uvijek me uspije razveseliti... Sutra opet naporan dan...I preksutra... A petak- bit će bolje...
-mala plava, sretna al' umorna-
P.S.- Daniela, moja najbolja prijateljica, ne budi mi žalosna... Pufa
Hej... Sretna sam... Imam jednu novu vijest za vas...
Naučila sam raditi avatare...
... Znate onu "Sretan čovjek, prije i lakše otkriva i nosi se sa životom..
a ja imam razloga biti sretna...
.. U školi sve uredu...
...Prijateljstvo... Imam pravu prijateljicu...
...Imam sretnu obitelj...
...Zdrava sam...
...Imam psa...
... Dobra sam u odbojci...
...Nije nam potrebno mnogo da budemo sretni...
-pozdravlja vas mala plava koja juri u školu -
P.S.- Ako netko od vas želi da mu napravim avatar neka kaže... Radim po narudžbi... Tek tako sebi za sreću...
Hehe da.. Novi dizajn.
Pa mogla bih reči da se mijenjam.. Zapravo moram se promijeniti.
Stavila sam si šiške, više se družim sa roditeljima, Više brinem oko svog psa...
Pomažem onima kojima je moja pomoć potrebna...
Shvatila sam da nisam jednina na svijetu...
...Možda sve to radim iz svoje potreba da budem slatka, mala Petrica...
Al' u toj se ulozi savršeno osjećam...
Ovo sam Ja... Ova vesela curica, koja zna da nitko nije zacopan u nju, al ona i dalje voli...
... Potajno, jednoga dečka... Ili možda to i nije ljubav,
to je možda samo privlačna sila...
Sretna sam... Sretna sam jer sam dobila jedan novi kaktusić..
Srena sam, jer se napokon osjećam ugodno u vlastitoj koži.
Sretna sam jer... Sretna sam...
... Ovih dana osjećam se super...
Moju sreću nitko ne može ukrasti...
Volim vas
Dugo nisam pisala... Znam...
Sretna sam, mjenjam način pisanja ovog bloga...
Kraći postovi, slađi su...
Još nisam napravila bilježnicu vrlina...
... Nisam je napravila, jer ovih se dana ne živciram...
Nastojim biti smirena i uživati u Riječkoj hladnoči koja mi zacrveni nosić...
Napravila sam bilježnicu moje obitelji...
U njoj se pišu prijedlozi, trenuci koji su nas usrećili ili baš ono suprotno...
... Moja obitelj i ja zajedno pišemo u nju...
Sretna sam što su je prihvatili...
... Ovih dana nemam baš puno vremena..
Učenje, izrada plakata, sastavljanje sastavka za hrvatski samo su dio mojih školskih obaveza...
Ne zamaram se... Uživam u onome u čemu mogu.. Živim za danas...
Mogla bih svih izgrliti, jer sretna sam...
Zapravo ovo je dobro vrijeme za mene, za nas, za Moj svijet...
Sanjam i volim, volim, a nisam zaljubljena, sanjam, a stojim čvrsto na zemlji...
Uživam
P.S.- Pred malo sam gledala film "P.S.- Volim te" Preporučujem ga svima, a danas sam kupila i istoimenu knjigu.
-Pozdravlja vas mala, plava, sretna, sa ogromnim osjećajima sreće koji se ne mogu opisati-
Kupila sam si knjigu o kaktusima...
Volim ih... Zapravo, volim njihove oblike...
Uz njih i svijećice... Mirisne...
Volim te bodljikave biljke koje su tako slatke i zahtjevne...
Za sada ih nemam puno, ali imati ću ih... Radim na tome
Volim vas svih... Sretna sam, iako nekada nervozna...
Volim ovo što živim, jer nekima je mnogo, mnogo gore...
... Planiram napraviti jednu bilježnicu,
u njoj će se nalaziti vrline pojedinih ljudi koji me iživciraju,
pokušati ću uvidjeti njihove vrline, a ne njihove mane...
...Pokušati ću...
P.S.-
29.1 na mom blogu je osvanu komentar od "!!!" ide ovako: "ma ti si jedna obicna kuja koja se u blogu fura na osjecaje HeHe". A ja bilo kome, tko god da mi je ovo napisao odgovaram. Ne, ja ne mogu biti kuja... I kao drugo, da moj je imiđ osjećaji, jer oni su sastavni dio mog života... Ne sramim se toga... I teško mi je priznati da te osjećaji neki ljudi prelako čitaju... Il iskorištavaju... Ne ljutim se što si to napisao/la... Već samo porazmisli o onome što si rekao/la.
UNICEF je međunarodna organizacija koja se bavi promicanjem i zaštitu prava djece. Organizacija djeluje od 1946. godine. U suradnji s vladama stvara uvjete u kojima se poštuju djeca i dječja prava. Ima četiri glavna cilja koja želi postići: škola bez nasilja, toplina obiteljskog doma, davanje podrške roditeljima u odgoju mlađe djece, te poticanje i financiranje zdravstvenih ustanova da postanu prijatelj obitelji i djece.
Početkom studenog psihologica Tanja Tuhtan i ja sudjelovale smo na velikom skupu nazvanog UNICEF-ova »Mreža škola bez nasilja» u Zagrebu. Osjećala sam veliku odgovornost i čast predstavljajući svoju školu, prijatelje, njihove roditelje i naša stajališta. Skup se održao u hotelu Sheraton. Susrela sam se s mnogim vršnjacima iz cijele Hrvatske koji su bili u ulozi predstavnika svojih škola. Strepila sam da ne ću naći društvo, naposljetku sam upoznala mnogo prijateljica s kojim sam i danas u kontaktu. Nakon što smo se smjestili u hotelske sobe uslijedilo je otvorenje skupa i pozdravni govor. Šest škola dobilo je priznanje »škola bez nasilja«. Dobitnici su bili vrlo zadovoljni i počašćeni. Nagrada im je bila priznanje za uložen trud i poticaj za daljnji rad.
Iznenadila me činjenica da UNICEF djeluje u Hrvatskoj još od samih početaka. Nakon lijepih riječi upućenih sudionicima , djeca su krenula na upoznavanje i podjelu po grupama. Odabrala sam grupu »Što odrasli ne vide, a djeca znaju«. Svaka grupa imala je odraslog voditelja. Upoznavali smo se u paru, mimikom i gestikulacijom, bez govora. Tu grupu sam izabrala zbog zanimljivog i tajnovitog imena. Iza tog imena krile su se dobre, ali i loše strane mobitela, kompjutera, interneta, chata, blogova. Razgovarajući o internetu i mobitelima zaključili smo da internet krije i loše strane, a neka djeca nažalost upadnu u nevolje. Vezano uz temu izradili smo plakate koje smo izložili. Nije bilo zabušavanja, naša mašta istakla se i više nego li smo očekivali…
Navečer smo imali zabavu, plesali smo, pjevali, igrali društvene igre. Na kraju smo imali tombulu kojoj se nitko nije nadao.
Nakon jednog napornog dana uslijedio je drugi. Sljedeći dan podijeljeni smo u dvije velike grupe, u kojima smo predlagali što bismo htjeli u našim školama da bude isto, a što da se poboljša. Na samome kraju našega boravka u Zagrebu prezentirali smo ono što smo naučili o vršnjačkom nasilju i o našim očekivanjima. Odrasli su nas sa zanimanjem slušali. Stvorili smo vlastitu deklaraciju o pravima djeteta. Često se znala čuti rečenica koju smo izmislili: »Vi budite naše sunce, a mi ćemo biti vaše cvijeće«.
Napuštajući Zagreb i putujući prema Rijeci bila sam sretna što se vraćam kući, ali i žalosna što skup nije duže trajao. Priznajem bilo je naporno, ali istodobno vrlo lijepo i poučno. Dok se bus ljuljuškao razmišljala sam o onome što sam naučila. Takvi su seminari potrebni svima, i mislim da bi se trebali češće i duže održavati te biti praćeni medijskom pažnjom.
Sretna sam...
Radim ono što volim,
Radim stvari koje volim...
... Napisati ću pismo ljudima koji mi nešto znače...
Mojim prijateljicama, mojim roditeljima, i svima koji mene vole...
... Zahvalna sam im, sretna jer me ohrabruju, uče, i vole...
Priznajem znam biti čudna, drugačija, posebna, trmasta i misliti kako ja baš radim najbolje...
Al' često zbog toga požalim....
.... Danas sam sretna, ne ljubav mi ne treba u onome smislu...
Okružena sam ljubavi svojih roditeljia, sestre, mog Terrya, prijateljice Daniele...
... Volim vjetrenjače...
Pred neki dan dobila sam jednu na cvijet...
Sada je zataknuta u zemlju u mom vrtu...
... Vjetrenjače nikada se ne vrte isto, uvijek u sebi otkrivaju nešto...
... Dok se vrte i dok uveseljavaju dječja lica vrše svoju zadaću....
Dugo se već nisam radovala nekoj takvoj 'igrački'...
Volim uživati u životu i volim kada drugi također uživaju u svome...
Ne opterećujem se ljudima koji žele pokvariti moje snove, ili moje ilizuje pretvoriti u nemoguće....
Pustim takve ljude, jer ne želim se svađati....
Ponekada se pitam:
zašto pre lako zaključujem...
....zašto znam u sekundi promijeniti raspoloženje...
...Zašto ne razmislim bolje i sporije...
...Zašto sam baš takva i zašto se tako teško mijenjam...
Da, baš to prelako, brebrzo sam zaključila i ovaj put...
.. Uostalom mogla sam znati da ljubav nije meni naklonjena...
Već neko vrijeme...
Al Zemlja se i dalje vrti...
I ja živim u njoj....
... Veselim se čemu mogu, al' voljela bih znati zašto sam toliko izbirljiva...
Zašto želim nekoga ko' mene ne želi i obrnuto...
Al' prošla me volja za onim dečkom kada sam shvatila s kim je prije bio...
... I da će ponovo hodati sa nekom...
... Možda mislite da nemam sreće...
Al' ja mislim da je imam samo da mi karta ljubavi nije upravo naklonjena...
Moram napisti referat iz hrvatskog na temi ljubavi...
.... Čini se lagano, al' ja ne znam kako da se upustim u razmišljanje o ljubavi...
Možda zato, jer sam doživjela još jedan poraz,
a oko mene ljubav...
Pozdravlja vas mala plava nezaljubljena
Ovo je moj 100-ti post.
P.S.- Za z možda si mislio da će ovaj dio mog života imati sretan kraj, al nije... Život ide dalje.
Zna li netko što znači kada ti se na kompu pojavi (na monitoru) 'autoadjustment'?
Kad se stara vrata zatvore- nova se otvore...
Kažu ljudi...
Čini mi se da ja biram, biram koja ću vrata...
Želim igrati na sigurno, al' opet volim kartu sve ili ništa...
... Moglu li reči da sam već odigrala tu kartu (sve ili ništa)?...
Da, radi se o dečku... O onome dečku......
Nekada sam mislila da ljubav dolazi sama...
... A danas mislim da se ona mora zaslužiti,
da se za nju treba potruditi...
A ja se bojim,
bojim se koraka učinjene za ljubav...
Bojim se poraza i razočarenje...u njoj.
... Još sam zaljubljena, u istog, ali znam stati i razmisliti...
...Da, bojim se...
Zaljubljena se boji zaljubljenosti...
-Zaljubljena mala plava sa svojim strahovima-
P.S.- Primjetili ste da pišem kraće posteve, ali sada mi je to u modi.... Sretna sam iako znam malo zastati.
Na današnji dan rodila se jedna feklica....
17.1. to je moj dan...
Digla se zvijezdica na nebu pred 13godina...
Došle su sve nevolje, sreća, i tuga kod Petre...
Flekicu su nazvali Petra
... Na današnji dan je sretna...
... Iako ne zna dal' ju netko voli, al' uživa...
...Sretan mi rođendan...
Korak do sna...
Za sada.... Sretna i opuštena...
Vedra i nasmijana....
Mala plava se zaljubila....
Ovaj put drugačiji osjećaj... Potpuniji...
.... Ima više nade....
iako ne zna dal' ju taj netko voli, al' sretna je....
... Nakon treninga nije umorna...
Kad preskače vijaču misli na njega i lakše preskače...
Zacrveni se.... Plava mala se zaljubila....
Ne vjeruje samoj sebi... Želi biti sama, al' on ju privlači...
Misli da se zaljubila... Koliko god bila žalosna- sada je sretna...
... Možda ima nade za nju, za njih....
.... Možda se upali još pokoja zvijezdica na nebu...
... a možda je ovo još jedna neuzvraćena ljubav....
(Ovih dana nemam inspiracije... Priznajem nije to ok, ali što mogu- i meni su bili praznici.)
Sreća i tuga lome se u meni...
Isprepliću se....
Volim osjećaje... Volim kada se mješaju... Ispadne dobro...
Opet sam sretna, sretna iako imam neki čudni osjećaj....
Ne, nisam zaljubljena...
Nemam nikoga onako baš svoga...
Ali sretna sam.... Osjećam da letim....Zadovoljna sam...
...Zadovoljna životom...
Ništa ne može biti savršeno....
Pomirila sam se sa činjenicama da često padnem... Al' važno se dignuti
nastaviti gdje si stao, s još više ponosa....
P.S.- Dragi moji blogeri znaju da sam privremeno bila zatvorila blog, al' to je zbog nedostatka inspiracije... To je... Morala sam riješiti pojedine stvari...
Mogu reči da sam sretna... Jer zajsta i jesam.
Mogu reči da sam slobodna... Tako se osjećam.
Mogu reči da uživam... Ne mogu to sakriti.
Mogu reči da sam dijete... Imam 12godina.
Mogu već svima reči sretna Nova Godina.
Sretna sam, vesela, nasmijana. Družim se sa ljudima koje volim... Uživam. Nitko me ne prisiljava na ništa, letim... Volim mali broj ljudi... Družim se sa mojojm prijateljicom koju kada je škola rijetko viđam. Uživam, šetajući se. Jučer i danas sam bila na Fužinama. Bio je to Terryev prvi snijeg, prvi izlazak na neki bijeli prekrivač. Bio je sretan, zadovoljan, kako samo može jedno stvore biti sretno. Puno zahvale, vraćao je dvostruko... Volim ga, volim sve što mi taj moj mali pas daje. I on voli mene, on je sretan pas. Sve je oko mene sretno. Imao je bijelu njušku od snijega, smijao se.... Sakrivao se iza drveća i onda nas zaskočio, zavaljao se u snijeg i tako još više rashladio. Ipak tibetanac je, a krv i geni nisu voda. Uživala sam gledajući tu ljepotu i nježnost, uživala sam šećući se po Fužinama (ljeti meni jako dosadno mijesto). Zabavljao se, nije propadao u snijeg... Dobio je par keksića, jer on to zaslužuje. On zaslužuje našu ljubav i sve naše. Jučer je bilo rečeno da ćemo se malo prošetati tek tolko da vidimo dal' će voljeti snijeg, a onda je moja mama rekla 'Mužu, vozi nas i sutra'. I danas smo bili. Sretna sam, ispunjena, znam da su oko mene ljudi koje volim. Ne uzrujavam se što mi ljubav nije naklonjena... Imam se čemu diviti, veseliti i mogu maštati. Još uvijek mi misli lete na skakanje po Fužinama, a onda... Došli smo doma, a on poručao i sada spava... Uživa u toplome stanu i mazi se.... Da, da... Ljubav prema psu ne može se izraziti riječima. Nikada nisam sanjala da ću vojeti toliko svog psa. To crno klupko sreće. Tu ljubav i sve ostalo njegovo. Zamislite, kada ste bolesni pokraj vas je pas i cijeli vas dan čuva, kada plačete dođe do vas i liže vam suze, kada spavate skoči na krevet i zaspi pored tebe, a ono malo dlake (koje je stvarno malo) koju moramo pokupiti ne može se uporediti. Pas vam se uvuče u kožu. Zapravo, ovaj post uopče nije trebao biti o mom psu, ali ljubav ponese svakoga.... Danas ga još moram počešljati i zatim dobro očetkati, da mi lijep dočeka Novu Godinu. Biti će to pravo obiteljsko druženje: mama, tata, sestra, pas i ja.... Naravno moj se Tery ubraja u člana obitelji, jer njemu samo fale riječi... Svi koji namaju psa nabavite ga, pravi je prijatelj, mali ljubomorac i pravi osvajač srca. Sa psom nikada nije dosadno, i baš kada mislite da ste sve u kući sredili i kako možete se odmoriti iz špajze se nešto prevrne. Dođete i vidite zečja kućica okrenutu, a pas, a Tery umiljato gleda.... 'Stvarno nisam ja, samo je'... I što reči opet potrošiti 30 minuta na uređivanje napravljenog nereda.
P.S.- Moj tata sada reče: "A nisi napisala da je gnjavež".
(Nisam imala drugu sliku, pa sam stavila ovu, koja je odprilike stara 2mjeseca)
Možda vam ove slikice ne prirkazuju ništa posebno, ali ove tr knjige su najbolje. Setre po trapericama od Ann Brashares. Napisala je tri djela Srestre po trapericama, svaka knjiga ima nešto svoje, nešto posebno, ali uvijek su 4prijateljice koje su po ljetnim praznicima odvojene i povezane sa trapericama koje odlično pristaju tim curama. Junakinje tih knjiga su Bridget, Tibby, Lena, i Carmen. Ovo je knjiga namjenjena za razonodu i maštanje.
Nisu svi što lutaju izgubljeni. Sreća nikada ne daje, ona samo posuđuje. Danas je sutra koje nas je zabrinjavalo jučer. Kad vam život dobaci limun, vi recite: 'Volim limune, što još nudite'? Vrijeme govori istinu. Tvoja djela govore tako glasno da ne čujem tvoje riječi.'
Dom je tamo gdje je srce. U neke se stavri mora vjerovati da bi ih se vidjelo. Za ljubav nema lijeka, za voljeti još jaće.
Ponekad je povjerenje nejgori poklon na svijetu. Nemoj me ništa pitati. Mrzovoljna sam i jvjerojatno ču ti se narugati. Ako ne pokušaš, ne dobivaš ništa, jer u tom slučaju kao da si mrtav.
Ovo su samo neki citati od tih odličnih knjiga. Meni najdražih. Pisano je svakodnevnim jezikom, a u dijalogu se upotrebljava dječji žargonizam. Isplati se posuditi knjige i uživati.
P.S.- Toliko sam poludjela za tim knjigama da ih imam kupljene.
Da, da. Došao je taj dan. Rodio se Isusić. Svima čelim sretan i blagoslovljen Božić. Sa puno radosti i onago što si sami poželite.
Isusovo rođenje
Prema Bibliji Isusa, Božjeg sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u stali, okruženi domaćim životinjama gdje se Isus rodio.
Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.
Prizor u brojnim prikazima i umjetničkim djelima uključuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) - Baltazara, Melkiora i Gašpara koji su Isusu donijeli darove - zlato, tamjan i smirnu. Često se prave i jaslice koje uključuju figurice navedenih osoba, zajedno sa životinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški 1223. godine u prirodnoj veličini.
(skinuto iz wikipedije).
Znam možda vas gnjavim sa ovim tekstom, ali ipak Božić nisu darovi niti Djed Božićnjak već rođenje našega spasitelja. A sada da više ne gnajvim, ostavljam vas i želim svima ugodne blagdane.
Hm.... Što reći. Nešto novo, nešto saro.... Znam samo jedno da ne volim do kraja
Kraj je školi. Mogu se napokon malo odmoriti...
Svoje misli i svoje znanje pustiti na pašu.
Danas sam okitila bor. Zajedno sestra, mama, tata i ja. Pomagao nam je Terry. Dugo već nismo bili tako dugo zajedno, a da se nije stvarao nekakav osjećaj iznad nas (možda ste sada pomislili da su moji roditelji rastavljeni ili sl. Ali NISU. Hvala Bogu) Jednostavno uvijek smo spojeni tata i ja i moja sestra i moja mama. Oduvijek je tako. Uvijek jedan od mojih roditelja napada mene, a drugi me brani i obratno. I uvijek me jedan tješi, a drugi govori kako sa svojim suzama nešto želim postići... Skrenula sam s teme. U četvrtak je u mojoj školi održana predstava za učenike viših razreda. Bila sam u zboru. Stvarno bilo je odlično sve lijepo, brižno (mislim kao pažljivo) napravljeno. Cjenim taj trud. Tamo je bio i on. Da, da znate onaj koji je zapravo održavao ovaj blog i redovite moje posteve. Zbog kojega sam plakala...
Uvijek kad si blizu,
preblizu za mene,
nešto me protrese,
nije to ljubav više,
sada je neki pogled suvišan,
bolan ili nekako čudan... Mučim se....
I da gledamo se, a ne vidimo ništa više.
A znam da stoji nešto između nas, da zid odavno napravljen je.
(ne želimo ga srušiti)...
Ali baš zbog svega toga meni padne raspoloženje....
E da ne nedostaješ mi.... Samo je to tako čudno.
Smijemo se jedno drugom u facu, i pravimo se da se nesjećamo ničega.
Al' ja, ja se svega sjećam, predobro i prebolno...
No, više te ne volim sada si uspomena....
Da, pa sve što sam gore navela. Istina je.... Uvijek će ako ostati, iako ga više ne volim. Jer i sami znate da više ne pišem o tom dečku. Već o nekim 100tim stvarima koje mi zauzimaju moje misli. Koje sada izbjegavaju ljubav jer još nisu spremne voljeti do kraja. I onaj dečko o kojem sam vam pričala Više nisam u njega zaljubljena. Možda mislite da sam luda, ali stvarno opet mi je zgodan neko drugi. U njega se moja frendica nije zacopala . I što da još kažem... Osim ne mogu iskreno voljeti... Cao.
P.S.- Sljedeći post (kada ga budem napisala) biti će o jednoj predobroj knjizi tj. o tri knjige koje zauzimaju mjesto u mojem srcu kao posebne. Naslov ćete tek tada otkriti.
Dijete s kojim se razgovara,
uči se razmišljati. Ako dijete živi sa sigurnošću,
ono se uči povjerenju. Dijete koje živi u poštenju
uči biti pošteno. Ako dijete živi s prihvačanjem i prijteljstvom
ono uči pronalaziti ljubav u svijetu. Dijete koje doživljava toleranciju,
uči biti strpljivo. Ako se dijete ohrabruje,
ono se uči samopouzdanju i sigurnosti. Ako dijete doživljava pohvalu,
ono se uči prihvačati i cjeniti druge.
Ako se dijete ismijava,
ono ući biti povućeno. Dijete koje doživljava osramoćivanje,
ući se stidjeti samoga sebe. Dijete kojemu se često prigovara,
ne primjećuje da ga drugi vole. Dijete koje doživljava kritiziranje,
uči osuđivati. Dijete koje doživljava ravnodušnost,
uči biti osamljeno. Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje,
uči se svađati.
(Našla u učionici iz povijesti)
Ja... A što da vam kažem, sretna sam.... Možda i nemam posebnog razloga, ali on mi nije niti potreban. Jučer sam sa tetom išla u kupovinu darova za Božić. To radim već od mislim drugog razreda. Pokloni su preslatki. Kupila sam sestri knjigu Harry Potter i jednu lijepu tehničku, tati sam kupila također tehničku i još mu moram kupiti jednu knjigu koju je zaželio, mami sam kupila rukavice vunene (ona je takve tražila) i još joj moram mali svječnjak. Danas najvjerojatnije idem na Vojak u Pet shop, pa ću i Terryu kupiti koju sitnicu, a i moja zečica Mrkvica ne će ostati praznih šapica. Ipak Božić se bliži. O i ja sam pomalo uzbuđena, baš me zanima što ću ja dobiti . Oh sretna sam, odličan osjećaj.
Ljubav je sreća.... Ili možda još nešto? Otkrivati ću sve pomalo... iznova... Jer uvijek postoji zamka
Da, ponekada znam biti izgubljena, lutati kao obična lutalica i maštati kao pravo djete, plakati kao gladna godina, i tugovati kao pas kojeg su napustili svi, znam se smijati kao svi ljudi koji se vesele životu, znam osjećati razočaranje jer u životu djeteta to je normalno, osjećati se prevareno što prije otkrimo taj osjećaj bolje za nas... A danas? Danas se osjećam zahvalno (iako možda idea da objesim svoje osjećaje na zid i nije bila dobra idea ), sretno iako sam opet osjetila što znači izgubiti, zahvalno, morati ću se više truditi.
Proći ću sa 4ovo polugodište, znam roditljima ne će biti drago, ali do kraja ću sve ja to srediti. Ljubav.... Da, zaljubila sam se bila u jednog dečka. Bila je to samo simpatija. Onako dječje. Bilo je to... Plavokosi za zelenim očima, viši od mene (prvi put mi se svidjeo neki plavi dečko), a onda? Bum... Mojoj prijateljici se sviđa.... Pa mogu ja i bez njega... Ionako to je bila samo simpatija ništa više.... A iskreno mojoj prijateljici ne ću pomagati, iako mi je najbolja, ali bolje ne. Ipak je on zgodan .Da baš mi pisanje danas ne leži, al' to je zato, jer sam sretna, jer napokon sam ozdravila, i sada me muči prehlada, jer je opet sve zataškano i opet hodam potiho.... Zato jer je brzo kraj školi i dolaze praznici.... Jer profesori govore o poštenju, a sami su nepošteni. I zato sam sretna. Ne, ne sramim se reći da su profesori nepošteni, jer sa argumentima bih to i dokazala da treba. Da, sretna sam. Iako više nemam onog duga da su blagdani i da dolazi Božić i Nova godina radujem se. Ono pravo veselje otišlo je pred godinu dana. I veselim se Božiću, al' to ukrašavanje i sve.... Želim to doživiti u sebi. Ovo je trenutak kada je moja sreća onako izvana, kada ju nitko ne osuđuje, jer ponekada nekima smeta moja sreća. Možda jer je oni nemaju. Svaki put kažem biti će drugačije. Više ću se smijati, i u teškim situacijama kada se osjećam jadno, ali ne mogu protiv suza koje same poteku- kao jučer. I na kraju. Bilo je sve uredu. Čak i bolje od toga...Ovaj post pišem raštrkano, jer kada sam ja takva tako i pišem sorry .
I opet mi je u mozak i u srce došla ljubav.... Ta ljubav, kod koje stavrno nemam sreće. Ali' na mojoj bilježnici piše "The happiness in life is the conviction that we are loved". Uvjerena sam... Vjerujem da će valjda i meni svanuti u ljubavi i da ću naći ubrzo nekoga tko će i mene razumijeti, a do tada.... Mojoj simpi kraj... Nikada nije ništa ni bilo.
)
?
)...
. I što da još kažem... Osim ne mogu iskreno voljeti... Cao. 
Ako se dijete ismijava,
